Petak 06.08.
Zadnji je dogovor navečer uz piće i odlučujemo da se kreće sutra u 11 sati. Doktor ima nekih obaveza u subotu popodne tako da ne može krenuti s nama, ali smo se dogovorili da nam se pridruži u nedjelju ujutro u Bugojnu. Pratimo prognozu vremena i vidimo da ne bi trebalo biti kiše… možda.

Subota 07.08.
Krećemo po dogovoru u 11 sati s mosta. Vrijeme je super i u opremi nam je prevruće pa odlučujemo da ćemo stati već u Opuzenu na kavu i osvježenje. Kako dionicu do Opuzena znamo napamet nije nam predstavljala problem gužva na magistrali i dosta brzo smo stigli. Tu se trebalo dogovorit kojim ćemo pravcem dalje: u opciji je bila magistrala do Brela pa onda na Šestanovac, ali se zbog gužve odlučujemo na manje prometnu cestu iz Ploča preko Vrgorca do Šestanovca. Cesta je stvarno prazna i nije ni tako loša. Vozimo kroz Vrgorac, Zagvozd, Šestanovac do Ciste Provo gdje ponovo pravimo kratku pauzu za osvježenje. Poslije toga slijedi granični prijelaz Aržano nakon kojeg se vozimo još 40-ak km do Livna. Vrijeme je već za neku klopu i nakon više od pola sata traženja i raspitivanja nalazimo restorančić i navaljujemo na janjetinu. Smještaj smo imali u selu Ljubunčić kod Livna i nakon što smo se malo raspremili i odmorili krenuli smo na motorijadu i točno se uključili u defile koji je prolazio kroz Livno. Motorijada se održavala u kampu u Livanjskom polju i iznenadio nas je broj motora koji su dolazili. U kampu je već Konko sa svojim Harleyem i Danko iz Dvije Rote, a kasnije je došao i Stole što je uz nas trojicu cijela ekspedicija iz Dubrovnika. Provodimo vrijeme u standardnom druženju s bikerima uz jeftino piće (pivo–4 kn) i klopu. Navečer se kamp još popunio lokalcima u očekivanju početka svirke (Hladno pivo…). Iznenadio nas je broj ženskih posjetilaca i njihova komunikativnost te tako doznajemo da je i u samom gradu dobra zabava. Negdje oko ponoć krećemo prema Livnu i stvarno se uvjeravamo da je tamo na glavnom trgu ludnica. Kafić do kafića i sve skroz puno, glazba u rasponu od rocka do narodnjaka. Nažalost ne možemo dugo ostati jer nam je buđenje ujutro u 7 da bi stigli do 9 u Bugojno kako smo se dogovorili s Doktorom. Negdje oko 1.30 odlazimo u Ljubunčić na spavanje. Inače selo se nalazi nekih 15-20 km od Livna prema Bosanskom Grahovu i prvo što smo primijetili dok smo se smještali popodne bila je nevjerojatna tišina u selu tako da nam je bilo malo neugodno probrujat s motorima u 2 sata u noći.

Nedjelja 08.08.
Buđenje po dogovoru i odmah poziv na mobitel. Doktor javlja da je na pola sata od Bugojna pa ako bi mogli krenut odmah da se nađemo tamo u 8 sati. Jednoglasno vičemo da nema šanse nakon čega on odlučuje produžiti do Kupresa pa da se nađemo tamo. Pozdravljamo se sa ljubaznim domaćinima kojima još jednom zahvaljujemo na (besplatnom) smještaju i vozimo prema Livnu. Relativno je hladno ali je vedro i uživamo u pogledu na izlazak sunca u Livanjskom polju. Prolazimo kroz grad koji se tek budi nakon subotnje večeri i vidimo tek nekoliko bikera koji su se požurili na jutarnju kavu. Penjemo se prema Kupresu odličnom, praznom cestom punom dugih preglednih zavoja. Međutim iznenađenje nas je dočekalo vrlo brzo u Kupreškom polju. Magla!?! Ne vjerujemo dok oprezno vozimo jer je vidljivost par desetaka metara, a temperatura je po našoj procjeni bila dobro ispod 10 stupnjeva. Na samom ulasku u Kupres iz magle pred nas iskače Dottore u kišnom odijelu. Pozdravljamo se i nakon par stotina metara izlazimo iz magle i stajemo na kavu u kafiću na benzinskoj pumpi. Malo smo se zagrijali i nakon pola sata krećemo dalje. Prolazimo kroz Bugojno i Donji Vakuf i počinjemo se spuštati prema Travniku. Oko 10 sati ulazimo u Travnik gdje nas čekaju Igor i Silvio koji nam odmah naručuju čevape za marendu. Nakon pića odlazimo još i na Plavu vodu nakon čega krećemo dalje kroz Lašvansku dolinu prema Sarajevu. Malo je veća gužva na cesti i vozimo oprezno kroz Novu Bilu, Vitez pa onda brzom cestom (barem smo takav znak vidjeli) kroz Kakanj i Visoko i uključujemo se na auto cestu zadnjih 20-ak km do Sarajeva. Na ulasku u Sarajevo kolona kroz koju se bez problema provlačimo i oko 13 sati ulazimo u grad. Vozimo kroz cijeli grad sve do restorana "Inat kuća". Ubrzo nam se pridružuju prijatelji iz Sarajevo Bikers Cluba (dva Emira i Jasko). Jedemo bosanski sahan (ili tako nešto) i naravno kao i u Travniku ne daju nam da platimo. Nakon ručka idemo još na kavu i kako je počela sitna kiša, negdje iza 15 sati odlučujemo krenuti nazad. Kiša nas je pratila do izlaska iz Sarajeva odnosno do Hadžića. Nakon toga više nismo imali problema s vremenom. Sljedeće stajanje je u Konjicu za još jednu kavu i lagani odmor. Slijedi vožnja kroz kanjon Neretve preko Jablanice i Mostara. Mali odmor na benzinskoj u Mostaru, tankiranje i dalje preko Čapljine za Metković. Zadnji dio puta magistralom nam je dobro poznat i u nešto bržem tempu stižemo na most oko 19 sati. Umorni smo nakon pređenih preko 800 km, ali puni dojmova odlazimo doma… do slijedećeg đira.