Nakon što sam sredio dojmove red je i napisati koju riječ o putu "plastičara" na European Bike Weekend koji se događao na jezeru Faaker See 15-tak km od Villacha. Nakon puno dogovaranja kad?? kako?? što??? itd odlučili smo krenuti ranije u utorak tako da ne žurimo ida imamo cijeli dan pred nama.

Day one
Krenulo se ispred Roxija u 07.30. Grupicu čine Konko na svojoj "maloj" kako on od milja zove Electru Glide od svojih 300-tinjak i kusur kila, Hrvoje na Sportsteru 883 i moja malenkost na omiljenoj "bebi" Buell Fireboltu XB9R. U posljednji trenutak odustaje Ivuša sa Aprilijom Pegaso jer su mu prilikom montiranja nove zadnje gume uništili piksnu koju nije mogao dobiti hitno čak ni od glavnog uvoznika za Hrvatsku. Ime servisa ipak ne bih spominjao. Vozi se do Ploča i onda preko Vrgorca radi manje gužve prema Cisti Provo. Tamo tankamo i prvi šok. Buell troši 4l/100 km. E to nisam znao. Redovne ture do Neuma kazuju drugačije . Ličkom magistralom preko Sinja i Knina nema nimalo prometa i pravi je gust uživati u okolici i praznoj cesti. U Donjem Nikšiću stajemo na objed gdje se stukla porcija graha. Temperatura je ugodna za vožnju, vrijeme je dosta tmurno i sve kao da ce kiša ali ništa od nje. U Karlovcu se rastajemo sa Hrvojem koji ide na servis u Zagreb, a mi idemo dalje do granice gdje smo odlučili prenoćiti. Na samoj granici nalazimo prenoćište sa garazom i tu provodimo večer u lokalnoj kafani gdje se piva pije po nevjerovatnoj cijeni od 6kn za 3 dcl. Za nas česte posjetitelje Dubrovačkih kavana nevjerovatan popust od 50%. Gladni skoknemo do lokalne pizzerije gdje smo se također iznenadili kvalitetom i cijenom ponuđenog.

Day two
Nakon spavanja prelazimo granicu i preko Metilke i Novog Mesta idemo za Ljubljanu gdje planiramo napraviti "pravi" servis. Zašto “pravi” objasnit ću detaljnije poslije. Vrijeme tmurno sa mokrom cestom. Dolazimo u Ljubljanu oko 11 sati i ostavljamo motore kod Maxa, te na Konkov nagovor idemo vidjeti Prodaju i Servis Harleya, Ducatija i Buella. Tamo nas dočekuje veliko iznenađenje. Grupa talijana sa svojim Harleyima iz Barija servisira u Ljubljani. Bravo momci. Pitam se kad ću to vidjeti u Zagrebu??? Srdačno nas dočekuje Igor iako smo došli taxijem te nas ponudi kavom. Ugodan razgovor je trajao više od sata i moram priznati impresionirani smo svim što smo vidjeli. Vraćamo se do Bistroa "Pri Noni" gdje smo objedovali i sreli se ponovno sa Hrvojem. A sad ono pravo. Ne bih spominjao imena, ali ovlašteni serviser mu je tako pretegnuo primarni lanac da bi sigurno motor bio uništen kroz kraći vremenski period. Ne možemo vjerovati. Ovlašten i specijalno treniran???? Šokiran sam. To se sredilo, a sad još jedan šok. Ulje u primarnom lancu na mome Buellu nikad po riječima pravog servisera nije promjenjeno iako je uredno naplaćeno na prvom servisu. A sad kome vjerovati??? Neka to ostane upitnik, a po obavljenom servisu i kvaliteti rada na Hrvojevom motoru ja znam kome ću vjerovati. Cijene bi bilo krajnje neukusno ovdje uspoređivati. Po mome iskustvu kvaliteta servisa dolazi na vidjelo nakon par godina, a ne dok je motor pod garancijom.
Krećemo prema Tolminu putem uz rijeku Soču. Krajolik je ukratko neopisiv. Odsjedamo u Gostilni Jazbec. Ukratko vrhunska hrana i usluga. Sobe su tek renovirane te je u cijenu uračunat i doručak. Ukratko večera, spavanje i doručak 50 eura po glavi. Za pruženo nije mnogo. U blizini je spomenik partizanima sa petokrakom na lokalnoj crkvi i župnom dvoru. Netaknut!!!! Sad mi je jasnije zašto su u Evropi!!

Day three -Četvrtak
Ujutro krećemo po prekrasnom sunčanom vremenu preko Boveca i prijevoja Vršića do Kranjske Gore. Za bolje opisati taj dio puta trebalo bi mnogo stranica. Ukratko: pogledajte slike i čim vam se pruži prilika učinite to. Cijelo vrijeme smo u kontaktu sa Marinom koja je sa svojom Dynom na putu prema Faakeru. Prelazimo granicu sa Austrijom i spuštamo se prema Faakeru. Kolone motorista iako je tek četvrtak. Dolazimo u Faaker See i pijemo pivu jer ovdje nije 0,0. Spuštamo se dalje prema kampu i odsjedamo tj. razvlačimo šatore u Kampu Florijan nekih 10-tak minuta pješke od glavnih mjesta događanja.Vjerujte mi da su motori beskorisni jer su takve gužve da nam se jednostavno ne da maltretirati i prekuhavati ljubimce. Idemo nešto večerati i pregledati mnoštvo šatora na tzv. Špicu. Nevjerovatan izbor svega i svačega. To veče dolazi i Marina te još obilazimo Harley Village. Čini ga skup šatora sa svim dilerima iz okolice (bez Zagreba naravno). Mnoštvo stvari za kupiti no ipak izbor robe meni dragog znaka nije bio baš povoljan pa ću se počastiti kad odem na brod. Idemo na spavanje i uvidjeh da je šator koji sam kupio zato jer zauzima malo mjesta pravo smeće pa do daljnjega služi kao spremište za stvari. Ubrzo će se pokazati još jedna greška. Preblizu smo puta (nekih 30-tak metara i čak ni sa čepovima u ušima nisam mogao zaspati. Uglavnom neopisiva buka iz otvorenih auspuha sa periodom prolaza od 5-10 sekundi. Kamp je smješten uz pravac na cesti pa se uglavnom prolazi sa kazaljkom u gornjem području turcelera. Tiho najtiše zazovem Hrvoja, kad gle ni on ne spava te pada dogovor da preselimo šator u dno kampa. Tu je scenu trebalo vidjeti: Hrvoje i ja svaki sa svoje strane razapet šator nosimo pred začuđenim kampistima u 01.30 ujutro i tražimo mjesto. Radi mraka spustili smo ga posred blata ali što je tu je.
Uspjeli smo zaspati i pošteno se smrznuti jer vreće od par stotina kuna ipak nisu bile dorasle zadatku.

Day Four - Petak
Budimo se a kiša samo što nije počela, ali kako je jutro odmicalo bilo je sve bolje i bolje. Dan provodimo uglavnom lutajući okolo, gledamo Stunt-D ekipu, a popodne idemo do Villacha gdje smo obišli centar i Old Timer muzej. Jako puno exponata i vrijedi pogledati ako se nađete u okolici. Predvečer se provodi na tzv. Špici gdje su napravljene tribine. Atmosfera je ludilo. Mnoštvo ljudi, neki sa transparentima "Show me your tits" & "Burn out" podižu atmosferu. Ništa čudno ako cura na motoru pokaže grudi. Nagrada je pljesak i ovacije publike, a ako neće onda stupaju lokalni "redari" sa pištoljima na vodu. Dobiju metak za "neposluh" i idemo dalje. Danas se još dopušta paljenje guma.
Nije ni malo dosadno i tek oko 22.00 idemo u Harley Village. Poslije par tura idemo spavati. Noć nije tako hladna.

Day Five – Subota
Danas je ludilo. Kažu da ima oko 76 000 motora. Idemo se prijaviti na Demo vožnje. Naravno počinje kiša i sam se sebi smijem kako čekam u redu da probam V-roda. Inače moj zakon je ako ima više od troje ljudi u redu slijedi okret i dolazak poslije. Međutim to ovdje izgleda ne vrijedi. Negdje sam petnaesti. Vozim V-roda i novog Buella City po 30-tak minuta okolnim putevima. Utiske možete pročitati na kraju teksta. Idemo opet na Špicu gdje se može doslovno vidjeti svega. Danas Policija hapsi sve tko pali gume, otima pištolje na vodu i zavodi nazovimo ga red. Atmosfera je vrhunska. Transparent "Show me your tits" je ispred nas. Marina se buni zašto vrištim i navijam da se pokazuju grudi. Ja joj samo savjetujem ako joj to smeta neka napiše transparent sa "show me your dick" i neka fino izvoli stati naprijed pa da vidimo. Odgovorila je da joj ne pada na pamet jer će se dogoditi da cijela tribina izvadi alat i počne mahat prema njoj. Kaže možda dogodine. Ukratko neopisivo ludilo. Jako malo hrvatskih tablica. Na prste ruke mozemo izbrojati koliko smo ih primjetili u tih tri dana.

Day six – Nedjelja
Još edna hladna noć. Pakiramo se ranije i usput gubimo jedni druge tako da ja i Marina krećemo prema Karavankama, a Hrvoju i Konku šaljemo SMS da ih čekamo na naplatnim kučicama. Razlog zašto sam krenuo za Marinom je zato što sam gentlemen i zato što ona jedina govori njemački .
Nakon što smo se opet skupili prolazimo Karavanke i preko Ljubljane, Novog Mesta i Metilke idemo za Karlovac. Marina vodi prvi dio puta i prolazi tri pumpe prosječnom brzinom od 150 na sat gurajući se između auta kao prava Slovenka tako da na auto putu na izlasku iz Ljubljane svi vozimo na rezervi. Mislim da smo na parama goriva došli do slijedeće pumpe. Objedujemo opet u Donjem Nikšiću. Priznajem da je milina voziti kroz Liku jer nema prometa. Poslije objeda me naravno uhvatila fjaka pa da ne zaspem trgnuo sam jedan Red Bull i pojačao tempo tako da se odvajam i čekam ostatak ekipe u Sinju sa Laurom koja nas je čekala da zajedno idemo prema Dubrovniku.
Kad smo se opet skupili i odmorili uz kavu krećemo prema Dubrovniku gdje dolazimo oko 21.30 i tek onda osjećam umor. Uglavnom ne znam kako se zovem. Zaključak
Idem i dogodine !!!!!

Još jedan zaključak teksta
Ukoliko imate vremena nemojte propustiti ovaj događaj. Ne treba toliko mnogo novaca koliko mislite (dan kampa je 13.5 Eura), a možete biti i na suhoj hrani iz samoposluge koja je odmah tu. Sva hrana u self-service-u se služi na 100gr., tako da možete pristojan obrok iskombinirati sa pivom za 7-10 Eura. Također u samoposluzi možete kupiti sve što vam treba npr. vodu ili pivu koja je 1 Euro. Za odjeću ili obuću se ne morate brinuti jer se hoda u svemu i svacemu. Ponesite nešto ugodno za svaki dan. Za dogodine planiram istu stvar samo bi poslije malo lutali po planinskim puteljcima Austrije I Italije.

Utisci sa Demo vožnje V-Roda
Demo ruta je bila okolnim puteljcima i kroz nekoliko sela tako da nije bila gužva i moglo se zaista uživati u vožnji. V-rod mi je odmah bio interesantan jer ga je dosta rijetko vidjeti u našim krajevima i izazvao je čitav niz polemika kao prvi Harley sa vodenim hlađenjem. Uglavnom radi položaja sjedenja nedostajao mi je naslon za leđa. To mi je prva zamjerka, a druga je da ni sam ne znam iz kojeg razloga pri većim brzinama jednostavno desna noga klizi sa nogare. Vrlo neugodan osjećaj. Lijeva je ok, ali desna preko 110-120 pada na put. Vozne osobine bih opisao "kao bicikla". Motor je sa vrlo niskim težištem tako da sam pada u zavoje i ima puno snage. U tren oka ste na 140. Više nisam ni probao radi Austrijske Policije. Interesira me kako je to u poluležećem položaju zujati 200 na sat bez adekvatne zaštite tipa "vjetrobran". Poslije zgoditka na lotu kao treći motor u garaži ne bih imao ništa protiv.

Utisci sa Demo vožnje Buella City SX
Iako sam tražio 12S da vidim razliku u snazi dobio sam ovaj 9s model za 2005. Dizajn mi se jako svidio ali opet srce vuče na r modele. Sjedi se uspravno tako da na većim brzinama smeta vjetar. Vozan je uz neumarajući položaj tako da se može bez problema putovati i na dulje ture. Odmah sam primjetio da nema one explozivnosti u donjem i srednjem području okretaja te snage kao moja beba. Race kit bi povećao snagu za barem 10 KS. Jedini problem je mjesto kojega za suvozača i nema mnogo tako da dvoje ljudi na njemu izgledaju kao na "biciklu". R model je vizuelno malo razvučeniji sa vjetrobranom i "fast backom".
Oprostit ćete mi moje subjektivno mišljenje da su to ipak motori sa dušom. Ja osobno ne žalim ni jedne lipe potrošene na ovaj model i svakako bih ga preporučio svima koji ne misle mijenjati motor duži period.