Evo nas uspjelo nam je. Plastičari na Grobniku...
Nakon nekoliko mjeseci priprema (trebalo je nabavit opremu) i dogovaranja jedva smo dočekali kraj petog mjeseca i termin prvog ovogodišnjeg Happeninga na koji smo odlučili ići. Pratila se vremenska prognoza koja se mijenjala iz dana u dan i na kraju pada odluka da se kreće u petak 28.05. bez obzira na vrijeme (očekivali smo da ćemo barem jedan dan moći na stazu). Nemojmo zaboraviti da je Dubrovnik od Rijeke udaljen 600 km gotovo nemoguće ceste, te smo na motodrom stigli u subotu oko dva sata ujutro. Doktor je sa svojim autodomom stigao već u četvrtak popodne, uredio nam kamp i čuvao mjesta. Čujemo se s njim u petak ujutro da napravi rezervaciju za treninge u subotu. Vrijeme na stazi je OK ali kaže da bi poslijepodne moglo biti kiše, a i bure. Gledamo još jednom prognozu i vidimo da će nedjelja biti svakako u redu. Davor, Mario i Nikša su, kao pravi motoristi vozili svoje Honde i prvi krenuli oko 11 sati. Rudi, Dario i Darko idu kombijem u koji su dan prije nekako uspjeli smjestit motore. Čeka se Rudi da završi dijalizu i kreće se oko 14 sati.
Svako malo se čujemo sa ekipom na motorima, vrijeme je još uvijek OK. Predvečer prolazimo kroz Gospić i tu već pada kiša. Društvo s motorima je u Rijeci, našli su smještaj, malo su pokisli i odmaraju se. Dolazimo na stazu oko dva sata poslije ponoći, totalna tišina, samo zviždi bura i lagano pada kiša. Parkiramo se do Doktorovog kombija, tu je i ostalo društvo iz Slovenije sa pripremljenim roštiljom, dobrom voljom i zabavom, a bilo je i dobrog vina i piva. Čekamo da kiša malo popusti i izbacujemo motore da možemo malo odspavati u kombiju. Oko 8 sati nas Doktor budi da odlučimo što ćemo sa vožnjom i vrlo brzo se dogovaramo da prebacimo sve za nedjelju jer bura i dalje dosta jako puše plus lagano pada kiša. Uz kavicu i čaj javljamo se ekipi iz Slovenije koji će ipak voziti bez obzira na vrijeme. Odmah su počele priče o samoj pisti, idealnoj liniji i armortizaciji motora. Lumpi je doveo svog novog GSX-R 1000, odlučan da će izboljšati svoje staro vrijeme i ponovo se početi utrkivati. Tone je došao sa svojim GSX-R 1000 pripremljenim kod Akrapoviča samo uživati u happeningu jer on kao stari motokrosista ima utrka preko glave. Olga je sa svojim Kawasakijem GPZ 250 dostojno pratila Toneta, a Lovro Mervar, kao nekadašnji prvak Slovenije u klasi 600SS i stari trkač nam je mnogim plastičarima svojim savjetima, a posebno štelovanjem armortizacije za Grobnik učinio vožnju sigurnijom i još bržom. Pozdrav i Emiru iz Krškoga sa svojim Kawasakijem, novom desetkom.
Gledamo treninge i šetamo po boxovima cijeli dan. Orkanska bura nosila je šatore i kemijske WC po boxovima, kiša je pričinjavala osjećaj veljače, Rudi je rekao da je samo nedostajala susnježica pa da se idemo voziti po pisti. Ujutro se još javljamo izravno u program Radio Dubrovnika sa informacijama o događanjima na Grobniku. Društvo iz Rijeke stiže nakratko autom, motori su im u garaži. Prošla su već i četiri sata popodne, a bura nije niti za dah popustila. Odlazimo do boxa MK Motori i upoznajemo se sa Emilom (mi ostali-Rudi mu je ipak rođak). Svi su nezadovoljni vremenom ali oni su ipak na stazi i vozit će i timsku utrku popodne. Emil nam je kao stari iskusni mačak održao teoretski vid škole po Grobniku, objasnio mnoge cake ulaska u zavoje, obećao da će doći k nama u Dubrovnik i stvarno mu se od srca zahvaljujemo. Kasno popodne vrijeme se popravlja, kiša prestaje ali bura još uvijek puše. Navečer se roštilja sa Slovencima uz pivo i neku super rakiju sa borovnicama. Još jednom se dečkima iz Novog Mesta zahvaljujemo i pozdravljamo ih jer su sa svojim zabavljanjem, čašćenjem i smijehom razbili stereotip o Slovencima i po tko zna koji put dokazali da su pravi motoristi u srcu i pravi ljudi u životu, bez obzira odakle su i što su. Umorni smo i dosta rano idemo na spavanje.
Nedjelja jutro i vrijeme kakvo smo očekivali, vedro i skoro bez vjetra. Odmah se prijavljujemo za treninge jer nam je prva vožnja u 9 sati. Smireno smo se obukli, zagrijali motore i krenuli u predstartni prostor. U tom trenutku dok smo čekali izlaz na pistu, adrenalin je počeo curiti kao iz kabla. Osjećaš se kao da si na utrci Grand Prix. Neponovljiv osjećaj... U istom redu stojimo Doktor, Rudi, Dario i Lumpi, do njega tip na Tuonu kojeg Doktor poznaje sa staze u Sloveniji kada ga je ovaj zamalo izbacio sa piste. Otvaraju izlaz. Idemo. Polako, mirno zagrij gume krug dva. Koje li divote, širine, pravilnih nagiba super asfalta. Nigdje nema kamiona, traktora, pješaka, auta ili ostalih iznenađenja. Samo ti, motor i pista... Dosta je velika gužva, ali vozimo se dosta dobro s obzirom da nemamo nikakvo iskustvo na stazi. Rudi je odmah u drugom krugu raspalio po gasu. Unatoč pogrešnim linijama bio je brz. Davor je poslije komentirao da on kao taksista i ne smije voziti najkraćim putanjama. Nakon 10-ak krugova na izlasku iz rupe Rudiju ulazi sa unutrašnje strane Slovenac na Tuonu i zamalo ga izbacuje sa staze, novo iskustvo jer to nam se na magistrali ne događa. U slijedećem krugu crvena zastava, prekid, netko je pao. Prolazimo kroz zagrebački i vidimo dijelove Tuona razbacane po cijeloj stazi, motor naslonjen na ogradu, aha to je to. Trening je prekinut i izlazimo sa staze, nezadovoljni jer "ukrali" su nam naših 10 minuta vožnje. Prve dojmove sa vožnje dijelimo sa ostalima koji su došli iz Rijeke, malo se odmaramo i već nam dolazi termin druge vožnje. Ovaj put još veća gužva, u predstartnom prostoru uspijevamo izbrojit oko 70 motora. Dario ju je jako dobro odvozio i bio sve brži. Nakon treninga Doktor je nezadovoljan jer nemoguće mu je vozit u takvoj gužvi, ostalima to ne smeta toliko, glavno da se vozi. Slijedeći trening nam je pomaknut za pola sata zbog izmjena u satnici i ukinuta je jedna rekreativna vožnja što je poremetilo planove Davoru, Mariu i Nikši koji su namjeravali izaći na stazu. Mario i Nikša ne mogu čekati rekreaciju u 18 sati i već oko 14 kreću natrag za Dubrovnik. Davor odlučuje ostati, a Darko je svakako tu s nama i samo se nada da će rekreacije ipak biti. Vozimo i treći i četvrti trening i sve nam bolje ide i već prelazimo veliki broj vozača na stazi. U trećoj vožnji su se Doktor i Lumpi nekako uspjeli odvojiti od glavne skupine i cijela 4 kruga bili sami te se lijepo navozali. Tada su i napravili dobro vrijeme, no sekunde u životu nisu toliko važne za vožnju zbog zabave. U četvrtoj vožnji Dario je je bio sve bolji i bolji te dokazao da tiha voda brijeg lomi. Nakon četvrtog treninga je malo veća pauza jer se voze utrke koje gledamo sa pozicije iznad drugog zavoja. Već smo prilično umorni i malo veća pauza nam je dobro došla. U 17 sati izlazimo na zadnji trening gdje je bila najmanja gužva iako su spojene sve tri grupe. Međutim kako je tu bilo vozača iz prve i druge grupe koji su puno brži od nas bilo je i kritičnih situacija sa prelaženjem. Doktor nije ni izlazio na stazu, a Rudiju je opet netko presjekao putanju. Dario je sa koljenima dodirnuo old timera u rupi. Dosta za danas. Davor i Darko su odvozili još rekreacijsku vožnju i nakon toga smo se spakirali i oko osam navečer krenuli nazad. Mario i Nikša se javljaju oko 20.30 da su stigli s motorima doma. Vozimo cijelu noć i stižemo u Grad u 6 ujutro taman da probudimo naše drage supruge i pošaljemo ih na posao. Hvala im što nas toleriraju i dopuštaju nam da se igramo sa tako skupim i opasnim igračkama.
Moramo priznati da nam je bilo naporno i da nam je trebalo dva dana da se vratimo u normalu (svi trojica koji smo vozili treninge smo preko 40 god.), međutim svaka kapljica znoja prolivena u pripremama nije bila uzaludna, napornu vožnju smo zaboravili nakon ovakvog prekrasnog doživljaja, vožnje po pisti i druženja sa ostalim motoristima, tako da se sigurno ponovo vraćamo na Grobnik.

Nakon odvoenog treninga:
Doktor, Dario i Rudi

Davor - rekreacijska vožnja